Neuro-lingvističko programiranje (NLP) kao metoda razvoja osobnosti i komunikacijski trening postoji u području pedagogije, socijalnog i savjetodavnog rada, supervizije, podučavanja, treninga za menadžment, sportskoj i zdravstvenoj psihologiji, no od početka pojavljivanja metoda ima zapravo jasno odvojenu, teorijski i metodički razrađenu jezgru i područje primjene kao psihoterapija, koja dugoročno omogućuje duboko-sežući razvoj osobnosti, kao i kratkoročno djelotvorne intervencije.

Neuro-lingvistička psihoterapija (NLPt) je sistemski imaginativna metoda psihoterapije s integrativno-kognitivnim osnovama i osjetilno-specifičnim usmjerenjem. U središtu neuro-lingvističke psihoterapije (NLPt) je rad orijentiran spram ciljeva i resursa, koji kod čovjeka naročito uzima u obzir reprezentacijske sustave, životne metafore i obrasce odnosa. Pritom se u NLPt-u ostavlja jednaki prostor verbalnom i analognom izražavanju, kao i strukturi informacijskih procesa, kako bi se poticala odgovarajuća integracija u životni kontekst.

I dugoročna i kratkoročna terapija odvijaju se u okvirima individualnoga, grupnoga, ili rada u paru. U okviru terapijskoga radnoga ugovora, zaštićenog okruženja i obavezne diskrecije u prvom se redu nalazi postizanje individualnih ciljeva ozdravljenja.

Cilj metode je pratiti i pružati potporu ljudima pri postizanju ekološki prihvatljivih ciljeva i utvrditi dobre namjere koje su subjektivna podloga simptoma bolesti, putem uviđanja njihove vrijednosti, tako da stare fiksacije na unutarnje i vanjsko nedjelotvorno ponašanje i stavove budu razriješene i da mogu nastati novi, subjektivno i intersubjektivno zdravi stavovi i oblici ponašanja.

Znanstvena potvrda razrađene teorije i iz nje proizlazeće prakse (konzistentnost osnovnih filozofskih pretpostavki, teorijskih predodžbi i praktične primjene) gradi se na sljedećoj, spoznajno-teorijskoj znanstvenoj preambuli:

U znanstvenom shvaćanju NLPt-a sadržan je, u osnovi, princip višestrukih opisa i s time povezano također višestruko, tj. simultano oblikovanje teorije. Polazi se od toga da je svijet previše kompleksan da bi ga se moglo shvatiti pomoću pojednostavljene (linearne) logike. U tom smislu NLPt ima integrativni stav, budući da integrira teorijski i praktički različite teorijske modele, od kojih svaki osvjetljava neko od područja.

Neuro-lingvistička psihoterapija (NLPt) zasniva se na pet teorija povijesno nastalih u različito vrijeme, koje se međusobno nadopunjuju i jednoj osnovnoj postavci koja je proizašla iz procesa modeliranja (vidi str. 98-99). To su:

- teorija o osjetilno-specifičnim reprezentacijskim sistemima kao osnovama razrade informacija i subjektivnog doživljaja koja seže do Williama Jamesa;
- transformacijska gramatika Noama Chomskoga i govorni modeli koji su se razvili na toj osnovi pod utjecajem postulata Alfreda Korzybskija i putem Glasersfelda, dalje razvijeni od Bandlera i Grindera (metamodel i Milton-model);
- prihvaćanje da je ljudsko djelovanje u osnovi usmjereno ka cilju (Miller, Galanter, Pribram);
- kibernetski orijentirana teorija duha Gregorya Batesona, naročito logičke razine učenja, i Unified field theory kao njen daljnji razvoj (Robert Dilts);
- socijalno-kognitivna teorija učenja Alberta Bandure, uz osnovu modeliranja koju su u praksi dalje razviji Bandler i Grinder;
- pretpostavka postojanja funkcionalno autonomnih dijelova ličnosti sa svjesnim i nesvjesnim procesnim komponentama proizašla iz postulata W. Jamesa i prakse modeliranja Perlsa, Satirove i Ericksona;

Na osnovu tih teorija i pretpostavki, kao i generativno postavljenih osnova modeliranja i novijih rezultata istraživanja iz neurofiziologije, NLP se redovito proširuje putem iz prakse dobivenih koncepata.

Prikaz primjera sličnosti i razlika  u odnosu na neke druge metode:

Iz perspektive razlika može se navesti usporedba s psihoanalizom, s kojom nas povezuje osnovni naglasak na važnosti odnosa i bitnoj snazi nesvjesnih sila i psihodinamike, dosljedna i detaljna orijentacija spram cilja i djelovanja, naglasak na stvaralačkim resursima, kao i koncept metafore dijelova osobnosti, no bez vezivanja uz primarno tumačenje simbolike sadržaja kao i različit koncept rada s otporom – metodički i teoretski. Također je različito i uspostavljanje kontakta s nesvjesnim sadržajima.

Za dublje poremećaje osobnosti, kod kojih je bitan i aspekt potpore, postoji kod NLPt-a oblik višegodišnjega terapijskog praćenja. U NLPt-u su inače uglavnom uobičajene kraće intervencije, uz namjerno postavljene duže razmake između seansi. Koncept usklađivanja s budućnošću, usmjeren na osnaživanje osobe – mentalno i stvarno pokusno djelovanje – čini jedan od posebnih oblika intervencija.

Daljnja razlika je naglasak na analognom prikazivanju i eksternalizaciji unutarnjih stvarnosti, bilo putem grafičkog prikaza položaja s kojeg se vrši opažanje ili direktnog postavljanja. Daljnja se razlika sastoji u primjeni za NLP specifičnih tehnika zamišljanja.

Isto vrijedi i za odnos prema grupnoj psihoanalizi i drugim dubinskim psihološkim postupcima.

Konceptualna sličnost može se zamijetiti između koncepta ohrabrivanja dubinsko-psihološke škole individualne psihologije, prema Alfredu Adleru i koncepta subjektivne dobre namjere.

Glavna razlika u odnosu na dinamsku grupnu psihoterapiju, naročito u individualnom radu, su veće naglašavanje analognih parametara pri radu i bitno izraženije usmjerenje prema cilju, koje tek polako ulazi u dubinsku grupnu psihoterapiju, predstavljeno W. Pechtlom (1994.) i Peter Schuetzom.

Glavna razlika u odnosu na integrativnu Gestalt terapiju tradicionalnih obilježja s kojom nas, osim fenomenologa Vaihingera povezuje njen osnivač Fritz Perls, jest u diferenciranom radu na cilju, većem naglasku na reprezentacijskim sistemima, svjesnom radu sa sidrima, formalnim strategijama mišljenja i submodalitetima, kao i stavljanje većeg naglaska na stanja asociranosti i disociranosti pri radu u prvoj, drugoj i trećoj poziciji (Chairwork), tj. kod prijelaza.

Isto vrijedi i za razlike u odnosu na psihodramu, pri čemu se povijesno i pragmatski kod NLPt-a u prvom redu pretežno nalazi individualni rad, a kod psihodrame grupni. Nadalje, valja primijetiti da je kod oblika grupne terapije NLPt-a naglasak na vanjskom prikazu unutarnjih reprezentacija, organizaciji odanosti i za psihoterapijsku potporu relevantnoj promjeni usmjerenja.

Razlika u odnosu na tradicionalnu terapiju ponašanja, tj. tradicionalno korištenim behaviorističkim modelima, s kojima nas povezuje zajednička sklonost kognitivnim postavkama, koja i nas fascinira, je to što je kod NLPt-a prisutna indikacijska postava sidra (postavljanja podražaja) i integrativni rad s transom i metaforama. Daljnji razliku čini psihodinamsko usmjerenje kod NLPt rada na “uvjerenjima”(beliefs).

Razlika u odnosu na klasični autogeni trening, s kojim nas povezuju brojna slična shvaćanja u odnosu na procese transa, jest prije svega u tome što NLP samo u iznimnim slučajevima radi sa postavkama oblikovanim u formule i puno prostora ostavlja individualno-specifičnim reprezentacijskim sistemima pojedinih osoba, kao i iznalaženju specifičnih osobnih predodžbi.

Područje razlika u odnosu na katatimno-imaginativnu psihoterapiju KIP je znatno veći naglasak na radu sa sadržajima (npr. preuokviravanje u šest koraka, vidi str. 149f ), za razliku od tumačenja i prikazivanja simbola, te je u radu izraženija orijentacija spram cilja.

Razlika u odnosu na klijentocentričku razgovornu psihoterapiju Carl Rogersa, s kojom dijelimo bezuvjetnu i strpljivu posvećenost čovjeku, također je u većoj orijentaciji prema cilju, korištenju ciljanih intervencija i drugih jezičnih modela.Od klasične transakcijske analize, s kojom nas povezuje prihvaćanje nesvjesnoga, naglasak na organizaciji lojanosti i u tehnikama intervencija prisutna orijentacija prema djelovanju, razlikuje nas koncepcijski otvorena arhitektura modela, za razliku od fiksno određenih ego-stanja, kao i izraženija usmjerenost prema cilju.

Sa sistemskom psihoterapijom povezuje nas, između ostalog, usmjerenost prema cilju, koncept dijelova, teorijski koncepti različitih opisa svijeta, te nadalje dopuštenje za paradigmatsku uporabu humora u psihoterapiji.

NLPt se od klasične sistemske psihoterapije, kao sistemsko-imaginativne osnove, razlikuje većom integracijom i obraćanjem pozornosti na trans i svakodnevna stanja transa, te njihov utjecaj na sistem i individualnu osobu. Nadalje, i u detaljnijem radu na usmjerenosti prema cilju i ciljnim stanjima u individualnom radu, snažan naglasak na raporu i fenomenu rezonancije, te rad s reprezentacijskim sistemima, submodalitetima i konceptima vremenske linije.